UPRAVLJANJE KVALITETOM EKO TURISTIČKOG PROIZVODA
Sažetak
Apstrakt: Upravljanje kvalitetom eko turističkog proizvoda predstavlja ključni aspekt održivog razvoja turizma koji se sve više fokusira na očuvanje prirodnih resursa i unapređenje iskustava turista. Ovaj rad istražuje važnost efikasnog menadžmenta kvaliteta kroz primenu eko-menadžment sistema, kao što su EMAS i ISO standardi, koji pružaju okvir za poboljšanje ekoloških performansi i održivosti. Fokusirajući se na integraciju održivosti u kreiranje ekoturističkih proizvoda, rad analizira ključne korake, uključujući analizu prirodnih resursa, planiranje ekoloških aktivnosti, saradnju sa lokalnim zajednicama i obrazovanje turista. Implementacija ovih strategija ne samo da doprinosi očuvanju životne sredine, već i povećava zadovoljstvo i svest turista o značaju odgovornog ponašanja. Pored toga, rad ukazuje na izazove i prilike sa kojima se suočavaju turističke destinacije prilikom usvajanja ovih pristupa, naglašavajući potrebu za stalnim unapređenjem i inovacijama. Ovaj rad pruža preporuke za efikasno upravljanje kvalitetom u ekoturizmu, osnažujući tako lokalne zajednice i promovirajući dugoročnu održivost turističkih destinacija.
Ključne reči: menadžment kvaliteta, EMAS i ISO standardi, eko-menadžment sistem, ekoturizam, turistički proizvod.
Reference
• Ćosić, M. (2013). Menadžment kvaliteta u turizmu. Beograd: Visoka turistička škola strukovnih studija.
Dimitrovski, D., Milićević, S. i Lakićević, M. (2021). Specifični oblici turizma. Univerzitet u Kragujevcu, Fakultet za hotelijerstvo i turizam u Vrnjačkoj Banji.
Drenovac, A. Ž., Drenovac, B. Ž., & Drenovac, D. M. (2013). Uvođenje sistema menadžmenta kvalitetom ISO 9001–proces, značaj i benefiti. Vojnotehnički glasnik, 61(3), 248-267.
European Commission. (2013). The EMAS user’s guide. https://green-business.ec.europa.eu/emas_en
Fennell, D. A. (2021). Ecotourism (5th ed.). Routledge.
https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A32009R1221(Pristupljeno: 15.03.2025.)
https://iso.org.rs/ (Pristupljeno: 15.03.2025.)
https://qualityaustria.rs/produktgruppen/integrated-management-system/ (Pristupljeno: 09.03.2025.)
https://www.infosepo.com/organizacija3.aspx?org=Me%C4%91unarodna%20elektrotehni%C4%8Dka%20komisija (Pristupljeno: 15.03.2025.)
Jegdić, V. (2010). Model razvoja ekoturizma u Vojvodini. Ekonomski horizonti, 12(1), 63-78.
Joksimović, M. (2022). Geografske osnove specifičnih oblika turizma. Geografski fakultet Univerziteta u Beogradu.
Khoja, A. A. H., Kovačević, M., Gardašević, J., & Ali Mohamoud, A. (2021). Održivi turizam u funkciji privrednog razvoja Sustainable Tourism in the function of Economic Development. Ecologica, 28(103), 355-62.
Kostić, M. i Milićević, S. (2018). Ekomenadžment turističke destinacije. Univerzitet u Kragujevcu, Fakultet za hotelijerstvo i turizam u Vrnjačkoj Banji.
Marković, J. (2019). Tematski turizam. Novi Sad: Prirodno-matematički fakultet, Departman za geografiju, turizam i hotelijerstvo, Univerzitet u Novom Sadu.
Martins, F., & Fonseca, L. (2018). Comparison between eco-management and audit scheme and ISO 14001:2015. Energy Procedia, 153, 450–454. https://doi.org/10.1016/j.egypro.2018.10.023
Pandžić, A. (2024). Sistem Menadžmenta Kvaliteta U Institucijama Socijalne Zaštite U Odnosu Na Uspostavljene Ciljeve I Procese. Social Sciences & Humanities Studies / Društvene i Humanističke Studije (DHS), 9(1), 1097–1116. https://doi.org/10.51558/2490-3647.2024.9.1.1097
Rabotić, B. (2013). Selektivni oblici turizma. Beograd: Visoka turistička škola.
Stanković, R. i Vujičić, (2011). ISO MENADŽMENT SISTEMI–SADAŠNJOST I BUDUĆNOST ISO MANAGEMENT SYSTEMS-PRESENT AND FUTURE. Festival kvaliteta – 38. Nacionalna konferencija o kvalitetu, Kragujevac.
Stojanović, V. (2023). Turizam i održivi razvoj. Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Novom Sadu.
The International Ecotourism Society (TIES). (2015). What is ecotourism? https://ecotourism.org/what-is-ecotourism/ (Pristupljeno: 15.03.2025.)
Todorov, P., Mihailović, B., & Brzaković, P. (2023). Ekološki aspekti održivog razvoja turizma. Turističko poslovanje, 31, 71-82. https://doi.org/10.5937/turpos0-43367
Todorov, P., Veljić, A. & Ljubisavljević, J. (2023). THE AHP METHOD APPLICATION IN THE PROCESS OF SELECTING SUSTAINABLE ECODESTINATIONS FOR THE DEVELOPMENT OF ECOTOURISM. 4. međunardona znanstveno-stručna konferencija za razvoj ruralnog turizma “Holistički pristup razvoju studijskih programa menadžmenta i turizma” Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. pp. 177-197.
UNEP & WTO. (2005). Making tourism more sustainable: A guide for policy makers. United Nations Environment Programme and World Tourism Organization. Retrieved from https://www.e-unwto.org/doi/book/10.18111/9789284408214
Vujičić, S. i Nikolić, R. (2024). Ekološki menadžment, Visoka škola za poslovnu ekonomiju i preduzetništvo.
Weaver, D. B. (2005). Comprehensive and minimalist dimensions of ecotourism. Annals of Tourism Research, 32(2), 439–455. https://doi.org/10.1016/j.annals.2004.08.003
Weaver, D. B., & Lawton, L. J. (2007). Twenty years on: The state of contemporary ecotourism research. Tourism Management.
Zakon o standardizaciji, “Sl. glasnik RS”, br. 36/2009 i 46/2015.
Zakon o turizmu, “Sl. Glasnik RS”, br. 17/2019.
Zakon o zaštiti životne sredine, “Sl. glasnik RS”, br. 95/2018 - dr. zakon.
Živković, N. (2012). Integrisani sistemi menadžmenta, Fakultet organizacionih nauka, Beograd.